Hipokrat i savjeti o bolesti
BOLESTI I ZAŠTO NE PRIČATI O TOME
Zašto ne biste trebali pričati o svojoj bolesti: Hipokratovi savjeti o tome kako živjeti dug i sretan život
Još u antičkoj Grčkoj, prije više od dvije i pol tisuće godina, otac medicine Hipokrat nije liječio samo tijelo, nego i duh.
Bio je uvjeren da čovjekov životni vijek, kvaliteta zdravlja i unutarnji mir ovise ne samo o onome što jedemo i kako živimo, već i o načinu na koji razmišljamo i govorimo. Jedan od njegovih manje poznatih, ali vrlo mudrih savjeta glasi: “Nemoj previše govoriti o svojim bolestima.”
Na prvi pogled, ovaj savjet može zvučati čudno, čak i pomalo bešćutno – zar ne bismo trebali dijeliti svoje tegobe kako bismo dobili podršku? No Hipokrat je dobro razumio psihološki, društveni i zdravstveni aspekt ljudske prirode, pa iza ove poruke stoji duboka mudrost.
1. Riječi oblikuju našu stvarnost
Hipokrat je znao da ono na što usmjeravamo pažnju raste. Kada stalno govorimo o bolesti, tijelo i um postaju fokusirani na bol, slabost i ograničenja. Na taj način bolest zauzima središnje mjesto u našem životu, a sve drugo – radost, stvaralaštvo, ljubav – gura se u drugi plan.
Danas psiholozi potvrđuju da učestalo verbaliziranje negativnog stanja može pojačati osjećaj nemoći i depresije. Naše misli i riječi mogu doslovno “trenirati” mozak da očekuje bol i nelagodu, čime se otežava proces ozdravljenja.
2. Samoidentifikacija s bolešću
Hipokrat je vjerovao da se čovjek ne smije poistovjetiti s bolešću. Kada prečesto govorimo: “Moj artritis”, “Moja migrena”, mi nesvjesno prihvaćamo bolest kao dio svog identiteta. Time joj dajemo moć i dopuštamo da postane trajni pratilac, umjesto prolaznog gosta.Kupite vitamine i dodatke prehrani
Bolest je stanje – a stanja se mogu mijenjati. Ako se prestanemo identificirati s njom, otvaramo vrata mogućnosti da ozdravimo ili barem poboljšamo kvalitetu života.
3. Ne hranite strah i sažaljenje
Ljudi koji stalno slušaju o tuđim bolestima nesvjesno počinju osjećati nelagodu ili čak strah za vlastito zdravlje. Neki reagiraju sažaljenjem, ali sažaljenje često nije ono što bolesnoj osobi zaista pomaže – ono može učvrstiti osjećaj nemoći.
Hipokrat je smatrao da je bolje širiti priče o snazi, oporavku i primjerima hrabrosti. Time ne samo da pomažemo sebi da ostanemo mentalno jaki, nego i druge potičemo na pozitivan pogled na život.Kupite vitamine i dodatke prehrani
4. Psihološki učinak na tijelo
Danas znamo da um i tijelo nisu odvojeni. Stres, negativne emocije i stalno prisjećanje na bol mogu povećati razinu kortizola, hormona stresa, što dodatno slabi imunitet. Suprotno tome, pozitivne misli i zahvalnost oslobađaju hormone poput serotonina i dopamina, koji pomažu tijelu da se regenerira.
Hipokrat je i bez modernih laboratorija shvaćao taj odnos. Vjerovao je da razgovori trebaju biti usmjereni na životne radosti, prirodu, hranu, odnose i sve ono što jača volju za životom.
( Podijeljeno sa stanice Certificiranog neuropata i iscjelitelja Boška Dotlića https://www.facebook.com/share/p/16JHUa9YbM/)